@dragan KIKINDA

Bolje da se "majstor" latio nečeg drugog - njemu bi bilo lakše pa ne bi morao da nas smara svojim "podacima" nađenim u kojekakvim nedićevskim arhivima o čijoj verodostojnosti ne može biti ni govora, te svojim fašistoidnim poetičnim izletima kao što su "nekrofilska orgijanja komuista".

Veliki sam fan Radovana Kalabića i radujem se svakom novom tekstu koji napiše, zbog nepravaziđenog stila koji toliko nedostaje našim (kvazi)istoričarima.

Iako za većinu iznetih podataka znam, iznenađen sam važnošću u evropskim razmerama, koja se tada pridavala našem kralju.

Još jedan mogući motiv za ubistvo/uklanjanje kralja Aleksandra je mogao biti i njegov nesalomiv stav protiv priznavanja SSSR-a. Sovjetsku obaveštajnu službu u svojoj knjižici direktno optužuje za umešanost izvesni M.A.Semenov (M.A. Semenov, Korolь dolžen umeretь, b.m., [Sao Paolo?] 1961, 36 str. – velika bibliografska retkost – na ruskom Internetu je nude za 1.100 Evra!). Nepriznavanje SSSR-a kao mogući razlog navodi i Vladislav Majevski (Vl. Maevskiй, Russkie v Юgoslavii. Vzaimootnošeniя Rossii i Serbii. Tom 2, Nью-Йork, 1966 ): « .... Cilj [ Bartuove] posete bio je u tome da se francuski ministar na licu mesta uveri u solidnost političkih veza Jugoslavije sa Francuskom, kao i u spremnost Jugoslavije da se žrtvuje za francuske interese. Osim toga, trebalo je nekako da se uspostave odnosi Jugoslavije sa sovjetskom vladom, jer je Francuska savez sa SSSR-om smatrala jednim od najvažnijih elemenata u igri protiv Hitlerove Nemačke. Kralj Aleksandar se našao u teškom položaju. Ipak je odlučno odbio priznavanje SSSR-a i time je, očigledno, zapečatio svoju sudbinu: oktobra iste godine bio je ubijen u Marseju…». Činjenica je, da je u Beogradu u tom periodu, pod maskom ekskluzivnog noćnog lokala «Petit Paris», delovala jedna sovetska obaveštajna ćelija sa očiglednim zadatkom da prati kraljevo kretanje (hitno ugašena odmah posle kraljeubistva).Kontroverze po ovom pitanju nastavile su se i posle II Svetskog rata u direktnom propagandnom sukobu sovjetsko/istočnonemačke i zapadnonemačke obaveštajne službe (o čemu je Ist. Berlinu objavljena jedna knjiga i snimljen dokumentarni film), a Zap. Nemačka je odgovorila drugom knjigom. Ova pitanja su detaljno obrađena u jednoj knjizi, objavljenoj u Bepogradu povodom 70-godišnjice ubistva kralja Aleksandra (Jovan Kačaki: Kraljeubistvo u Marselju. Zavera, dezinformacije, mistifikacije. Žagor, Beograd, 2004). U svakom slučaju, ubice su, i pored sopstvenih motiva, bile nečije marionete. Za sada je još uvek tajna: Ko je, zaista, vukao konce?

Bolje razumevanje kralja Aleksandra potrebno je, čini mi se, kako bi se razmrsilo klupko moderne srpske istorije. S jedne strane antikomunista i zaštitnik slobodoljubivih Rusa, a sa druge čovek koji je u ime jugoslovenstva (u koje je, po svemu sudeći i na veliku nesreću, iskreno verovao) radio protiv sopstvenog naroda, Aleksandar je ključ za razumevanje odnosa Srba prema Jugoslaviji.

Pitanje za g. Kalabića: na šta je Marković mislio kada je napisao da je "svima... njegova smrt donela nesreću i prokletstvo"? Ako je iza atentata stajala "nesveta alijansa" fašista, komunista i ustaša, onda su svi iz njega direktno izvukli korist.

Kako bi Srbi danas bili srećan narod da nije bilo Karađorđevića, njihovog narcima. megalpmanije i Jugoslavije.
Bilo bi zanimljivo šta bi za Aleksandrovu sudbinu rekao Apis.!

Bio sam ubeđen da je NSPM časopis namenjen KRITIČKOJ analizi društveno-političkih fenomena. Međutim, povremeno (zapravo, prečesto) se na njegovim stranicama nađu tekstovi poput ovog, čija je metodologija i pristup mitsko-poetska. Da je autor teksta napisao romansiranu biografiju kralja Aleksandra, i da je njen prikaz objavljen u nekom književnom časopisu, sve bi imalo nekog smisla - jedina primedba u tom slučaju mogla bi da bude da romansirana biografija nije od velike književne vrednosti i da književni časopis ne vodi uredničku politiku visokih standarda. Ipak, čak i uz ovakvu kritiku, poenta ne bi bila promašena. Ovako, pošto se tekst nalazi u rubrici "Istina i pomirenje na ex-YU prostorima", čitaoci treba da razumeju da se tekst zaista i tiče nekakve istine i pomirenja. Problem je, međutim, što nije jasno za kakvu istinu i kakvo pomirenje bi ovaj tekst mogao da bude značajan. Autor citira dr Marka Markovića i njegov stav da je atentat na kralja Aleksandra jedan od slučajeva koji podržavaju tezu o delovanju nekakve božanske promisli kroz ljudsku istoriju. Ali, da li je ovakav zaključak nešto što istorijska nauka može sebi da dopusti? Iskreno se nadam da u Srbiji učenik koji u svom seminarskom radu napiše ovako nešto na času istorije još uvek dobija slabu ocenu uz obrazloženje da nije problem što veruje u božansku promisao, već da je promašio kontekst, tj. da su to teze koje se obrađuju na časovima veronauke. Takođe, nije do kraja jasno kakav je značaj nadimka atentatora, i činjenice da je on "težak kao crna zemlja"? S ovakvim pristupom, jedina istina o događajima tokom devedesetih godina do koje se može doći je poetska "istina", i jedino pomirenje koje može uslediti je mirenje sa nekakvom "zlom sudbinom" u iščekivanju da će bolji dani doći nekim čudom. Međutim, poetska "istina" i nije neka istina, a oplakivanje sopstvene sudbine i samosažaljenje je jadna zamena za sopstveno delanje i razvoj kroz učenje na osnovu sopstvenog iskustva.

(...)

Štovana gospodična, taj Kralj koga ste vi Hrvati ubili vas je 1918. g. preveo iz redova poraženih u redove pobednika u Prvom svetskom ratu. Vaši vojnici su tri godine (1915-1918) ubijali, pljačkali i palili po okupiranoj Srbiji a onda je Zagreb u jesen 1918. g. pozvao vojsku baš tog Kralja da spašava šta se još spasti može od Italijana. Taj Kralj i njegova vojska čije ste obitelji ubijali po srpskim selima i gradovima vam je spasao polovinu Dalmacije i primio sve vaše oficire u redove nove jugoslovenske vojske davši im plate i penzije. Te penzije su vaši bojovnici između ostalog "zaradili" i na teritoriji okupirane Srbije. Njegov naslednik na prestolu vam je čak dao i Veliku Hrvatsku tj. Banovinu Hrvatsku koja je bila država u državi a Srbi za razliku od vas Hrvata nisu dobili nikakvu Srbiju. Kako ste se odužili Srbima i njihovom Kralju za vreme Drugog svetskog rata koga ste izdali i njegovoj vojsci zabili nož u leđa znate dobro. Inače, tzv. ujedinjenje sa Srbijom ste vi Hrvati proglasili u Zagrebu 23. 11. 1918. g. a ne Srbi. A to ujedinjenje vam je trebalo da se granice Hrvatske ne bi svele još jedanput na "Ostatke ostataka" i da nebiste plaćali debelu ratnu otštetu. Mnoge druge nacije bi vas da su bile na mestu Srba i njihovog Kralja u jesen 1918. g. proterale nazad u Bijelu Hrvatsku odakle ste i došli na Balkan.

Slava kralju Aleksandru Karađorđeviću!
Hvala autoru.
Svaka čast NSPM.

V. Sortirović

Kada se govori o nasem ulasku u kraljevinu SHS (SHS - Srbi hoće sve) valja reći da je dio našeg naroda zaista bio sretan zbog toga jer je uistinu mislio da to donosi slobodu. Inaće HSP čija sam ja članica i tada je prozrela namjere srpske elite i bila je protivu našeg ulaska u tu državu. Ali već nakon par godina u državi sa vama cijeli naš narod je shvatio da smo u toj zemlji građani drugog reda i počeo je žaliti za Austrijom.
Kako vas nije sramota da banovinu Hrvatsku nazivate velikom Hrvatskom? Ovime ste pokazali da samo Zagreb i okolinu smatrate Hrvatskom. Na vašu žalost naša povijesna granica je na Drini u Zemunu i u Boki (mada je danas nerealno zalagati se za Srijem u Hrvatskoj ali od BiH nečemo odustati!) A malo o toj banovini Hrvatskoj. Nju nam je dao Pavle koji je bio umjereniji od Alexandra, a čak ni on nam je ne bi dao da nije bio vanjskog pritiska. A da ne pominjem to da su Srbi držali pola toga u toj banovini.
Što se tiče našega držanja u aprilskom ratu trebalo bi vam bit jasno da je ono posledica očajnog položaja našeg naroda u prethodnoj državi (nije ona uzalud nazvana tamnicom naroda). Kao drugo Hrvati su se okrenuli Berlinu i Rimu zato što su London i Pariz podržavali velikosrpski režim u Begoradu. Dakle Hrvati su masovno pristupali ustaškom pokretu ne zato što su bili fašisti već su iskoristili dati trenutak da ostvare svoj tisućletni san. Što se tiče dešavanja u NDH, priznajem da je u njoj bilo zločina, do vraga bio je rat, ali tu postoje brojne manipulacije što se tiče broja žrtava. Ide se čak do toga da se tvrdi da je u Jasenovcu stradalo milijun ljudi, što je laž jer u njemu jednostavno nije bilo kapaciteta za zločin te razmjere.

Tako je Sotiroviću.
Svaka čast za komentar.
Nema se šta dodati.
Pravaši, to behu valjda nastavljači dela Ante Pavelića i njegovih ustaša.
HSP, valjda. Lep pedigre, pravašice, politika za ponos. Jasenovac i Gradiška Stara, kuća Maksovih mesara, što bi rekao vaš "pjesnik" ustaša Tompson.
Budi Bog sa nama, šta će "pravaši" na našem sajtu.
Blagi Bože. Svašta ću još doživeti.

@ Pravašica
Izgleda da nekima nije bilo dovoljno velikosrpskog šovinističkog hegemonističkog tlačenja tokom svih ovih silnih decenija zajedničkog nam suživota u mrskoj im "tamnici naroda"... Pa eto zarad nekih mazohističkih nostalgičnih poriva žele pročitati još ponešto ispisano na omraženom "bizantinskom" pismu.
Ne ide vam loše za početak, ali još je dug put pred vama.
Kako biste vi ocenili razlog vašeg prisustva na NSPM - kao odraz radoznalosti, želje za "dijalogom", razumevanjem ili provokacijom? Čisto sumnjam da vas je na to potaknuo ovaj ne preterano nadahnut članak o ubistvu NjKV Aleksandra I Karađorđevića.

Samo dve, ali suštinske (posebno ona druga) primedbe: Trebalo bi da budete oprezni sa hvaljenjem ruskih emigranata. Svakako da je među njima bilo odličnih lekara, umetnika i drugih stručnjaka. Ali zaboraviste da napišete šta su radili (bar jedan deo njih) za vreme okupacije Srbije u II Sv. Ratu. Na Terazijama, preko puta bioskopa Beograd bio je njihov Ruski dom. Na njegovoj fasadi bio je prikačen ogromni transparent na kome je velikim slovima pisalo: POBEDA NEMAČKE - VASKRS RUSIJE! Koliko su bili naivni videlo se iz docnije nađenih planova nacista šta će da urade slovenskim narodima. Još gore je bilo što su se odenuli u nekakve mrke uniforme, paradirali na konjima, a neki od njih su nadmeno govorili: ''Mi akupator!'' No, svaka čast izuzecima! - Druga primedba je ozbiljnija. Negde sredinom 70-ih vodila se vrlo žučna rasprava između dve istoričara - Čalića (mislim da je Hrvat, spremao je doktorat kod prof. Dovifata u Berlinu 30.ih godina) i jednog zapadnonemačkog istoričara (zaboravih mu prezime). Čalić je sa mnogo dokumentacije tvrdio da je grupa atentatora na čelu sa Slavkom Kvaternikom (koji je docnije proglasio Nezavisnu ..., pa su mu prebacivali što nije upotrebio hrvatsku reč neovisna), posle doglavnikom, došla iz Berlina, gde su boravili i bili pomagani od strane nacista. S njima je bila i izvesna ''plava dama'', o kojoj se nije ništa znalo. Kvaternik je sa jednim brojem svojih ustaša čekao u Parizu na onaj pomenuti telegram. Posle su se pojedinačno razbežali. Franc. policija je docnije utvrdila kad su došli, gde su se smestili i kad su otišli. Naravno da je i Duče čuvao ustaše, pa i samog Pavelića (na Liparskim ostrvima), što je radio i general Horti u Mađarskoj (Janka pusta).

Da nije pivo onu "Srbe na vrbe"?

kaznjavanje strane, dakle, koja je izgubila rat.
Njemackoj su zavedene stravicne sankcije, u vidu zabrane uvoza zita, i bilo kakvog sjemena.
Sve sjeverne luke( Hamburg, Hannover, Kiel),bile
su blokirane, a kopnene granice potpuno zarvorene.
Nastupila je, totalna glad. Kad ovo citam, sjetim se one price o djecaku, Casparu Hausaueru, koji
nikad nije naucio da govori, a zivio je u nekoj
hamburskoj, podrumskoj sobici, sa roditeljima,
odavno skapalim od gladi. Izlazio je povremeno,
lutajuci ulicama, u potrazi za otpacima hrane, sve
dok ga jednog dana nije uhvatila policija, i nakon
dugog vremena( kako je bio nijem),saznala sta se dogodilo.
Neki analiticari smatraju, da je od 1919.-1933.
(do dolaska Hitlera na vlast) 5 miliona Nijemaca
umrlo od gladi(tzv."politics of hunger"). Hitler je dosao na vlast, tako sto je otvorio veliki broj javnih kuhinja, dokinuo glad, i otvorio javne radove(tzv.njemacki "new deal").I za koga ce da
glasa na izborima, sada sit narod,dilema nije bilo.
Sta je poslije uradio Hitler, to svi znamo.
Interesantno bi bilo, istrazivati, sta bi se dogodilo, sa nasim Slovencima, Hrvatima i Muslimanima, da nisu skinuli njemacku(austro-ugarsku)uniformu, i presli na pobjednicku stranu
u ratu( i ta pobjeda,bila je pirova, sa pobijenom
gotovo trecinom stanovnistva), ulazeci u novoformiranu Kraljevinu? Pitanja je puno, a, na nezavisnim izvorima zasnovanih odgovora, nema.
Uvijek i jedino, ili komunisticki, ili fasisticki.
Dakle, potpuno nenaucno.

Ovaj tekst kao i komentari samo potvrđuju kolika je glupost termin "srpski (istorijski) saveznici".
Kralj je zarad svoje moći pristao na SHS a poslije je bio natjeran da to stanje održava dok se neke druge stvari na evropskom planu ne riješe, pa makar i na štetu sopstvenog naroda.
Pomenuti odnos saveznici-fašisti-komunisti samo potvrđuju tezu da se Srbi nikako ne snalaze u globalnoj igri. Ili jednostavno nemaju snage za bolju igru.
Samo što smo tu glupost iz tog perioda opet ponovili.

Pisi Radovane!Svaka ti se pozlatila!A Hrvati su doziveli bumerang-stranci poseduju vecinski kapital,Srpkinja im je predsednica,duzni su i ruzni...
U istoriji su im ostali trgovi koji smrde necovestvom:krajnje je vreme da se pokaju.

Bog Vas blagoslovio na objektivnosti, a obdario najlepšim srpskim stilom pisanja.

@ Ala

Vrlo vešto zapažanje, dragi Votsone! A gde smi mi, zaboga?
Ko kod nas poseduje većinski kapital? A ona opaska za Srpkinju predsednicu je vrlo duhovita... pa većina današnjih Hrvata i jesu Srbi poreklom, ali istorija nam je više puta nedvosmisleno pokazala da ta priča sa krvnim zrncima nije presudna stvar u životu. Ima nešto i u parama ili čemu drugom, sadržajnijem od genetskog koda i sličnih stvari.
A poslednja ocena, "dužni i ružni", poprilično naliči na one Njegoševe stihove: "Gleda majmun sebe u zrcalo". Ako nam je to što ste naveli za Hrvate sva uteha, u stilu "da komšiji crkne krava" - onda bolje da nas ni nema.

Ima li iko onu kartu iz 814. god. iz Britanskog vojnog muzeja valjda, koju je Deretić stavio u svoju knjigu? (karta evrope za vrijeme Karla velikog)
Ja je imam na računaru ali ne znam kako da je okačim pa bih molio Pravašicu da mi ostavi e-mail da joj je pošaljem.

@Pravasica
Za vreme Tomislava i Petra Hrvatska zaista jeste bila u tim granicama koje pominjete, medjutim ne neprekidno. Nad Bosnom se hrvatska vlast smenjivala sa srpskom pa je tako u doba Pera Gojnikovica, Caslava Klonimirovica i Konstantina Bodina Bosna bila u zajednici sa srpskim zemljama. Nas prvi kralj nije krunisan 1217. vec 1077. i to je bio Mihajlo Vojislavljevic, dukljanski vladar. Dalje sto se tice teritorija neke vase sadasnje teritorije su bile u sastav srednjevekovne Srbije npr. primorje do Cetine, ali su neke nase teritorije bile u sastavu Hrvatske npr. Srem. Medjutim danas je tako kako jeste i svake pretenzije, sa koje god strane da dolaze, su cista agresivnost. A zimedju je drzava BiH (sa RS). Sto se tice naseljavanja Srba na vase teritorije tacno je da su oni u Baniju, Liku, Kordun i Slavoniju dosli bezeci od Turaka, medjutim cini mi se da vi kazete da su Srbi tek tada naselili i Bosnu! To nije tacno u Bosni su od ranog srednjeg veka ziveli Srbi i svi bosanski vladari sem Subica bili su Srbi. Bosanski ban Mateja Ninoslav stanovnistvo svoje zemlje naziva Srbima, a Tvrtko se krunisao u Milesevi nad mostima Svetog Save. U to doba Hrvati su ziveli u zapadnoj Bosni tj. Bosanakoj Krajini.
Price o vasoj ugrozenosti u kraljevini SHS su vecinom smesne. Da je Aleksandar toliko zeleo da vas ponizava kao sto tvrdite ne bi 1925. zbog hiljadu godina od Tomislavovog krunisanja promenio ime Duvna u Tomislavovgrad. On je imao mogucnost da napravi ono sto se smatra Velikom Srbijom ali on je izabrao drzavu sa vama. Slazem se sa vama jedino u tome da je ruzno kada Srbi Knin smatraju svojim jer je on za vas ono sto je Kosovo za Srbe.
Nemojte da poredite Nacertanije i Memorandum SANU-a iz 86! Prvo je nesto u duhu romantizma XIX veka a drugo je obican srbokomunisticki akt!

Na kraju i ustasa u Hrvatskoj i srbokomunista kod nas je vise nego sto bi smelo da ih bude, ali broj im se smanjuje a ulaskom u EU i NATO smanjivace se jos brze i na kraju ce ih biti saka bede.

Evo karte, ako nekom baš to mnogo znači:

http://z.about.com/d/historymedren/1/0/x/7/814.jpg

I šta s njom? I šta sa hrvatskim i inim kartama?
Što se mene tiče mogle su i Srbija i Hrvatska da obuhvate pola Evrope u davna vremena, pitanje je gde se mi danas nalazimo - kao narod i kao ljudska bića.
Pravašica očigledno nije baš najbolje shvatila moje komentare. Ja ne želim da ulazim u daleku prošlost analizirajući šta je nekom znamenitom imenu hrvatske bio preded, čukunded, kurđel il askurđel. Imamo primere iz vremena sadašnjeg koji se tiču promene imena, vere i nacionalnog opredeljenja. Veoma, veoma, veoma sveže.
I opet na kraju ponavljam da je nacionalno opredeljenje stanje ljudske svesti, a ne analiza krvnih zrnaca.
Znači nema nikakve svrhe ubeđivati nekog da je Srbin. Videli smo kako to funkcioniše sa Makedoncima, Crnogorcima, Bošnjacima i ostalima. I zbog toga smo danas postali prave poliglote. A tek ova priča sa kartama je beskorisna, služi samo u svrhu da se neko "opravda".

I sada ono što me zapanjilo! Sotirović, ta blaga verzija Miroslava Samardžića, sve Hrvate smješta u isti koš, što je neprihvatljivo i doista primitivno.

«Nakon Jasenovca, Jadovna, Prebilovaca... moralna je sramota za bilo koga da se javno izjasni da je "Hrvat". Ko su i šta su Hrvati u povesnom smislu reči zna čitava Evropa po kojoj kruži već nekoliko stoleća uzrečica "Spasi me Bože kuge i Hrvata!"

Sotirović zaboravlja da je pamćenje poput dobroga džepa. Ali ako ga pretrpamo, osobito lošim pamćenjem, on se lako potrga!

Izražavati pripadnost hrvatskomu narodu bila bi moralna sramota samo ako se ti zločini javno negiraju. A njih negira samo šačica maloumnika. Ustaški pokret u Hrvatskoj nema prođu, dok je četnički u Srbiji prilično nabujao. Znamo dobro da je ustaški prednjačio po krvavim rukama, ali i četnički nije previše zaostajao. Na žalost, gospodinu Sotiroviću, osobito kada govori o Hrvatima, prečesto izlazi pjena na usta jer samo neuki pisac može hrvatske zločine nad Srbima označiti najbarbarskijim u povijesti ljudskoga roda. Kao da je zaboravio što su preci zapadnoeuropskih demokrata napravili Aboridžinima, Indijancima, kanadskim starosjediocima, južnoameričkim plemenima, afričkim narodima, Indijcima! Kao da je zaboravio da je zbog Staljinove luđačke politike 1934. godine čak 7 milijuna Ukrajinaca umrlo od gladi. Kao da je zaboravio da se zbog velikosrpske politike Srbija posvađala s gotovo svim jugoslavenskim narodima i narodnostima. Kao i s članicama NATO-saveza!

Možda se onomad govorilo «Spasi me, Bože, kuge i Hrvata», ali danas je na hrvatskomu mjestu, neka Sotirović pita svoje sugrađane na «privremenomu» radu u inozemstvu, jedan drugi južnoslavenski narod...

Baš sam ponosan kako nas je Jovan Jovanović Zmaj opisao!

Hrvat se ne bori da što otme kome,
čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini i najteži dani
i Bog i pravda na njegovoj su strani.
A kuda će Srbin - zar da se dade
putu, na kom nema zakona ni pravde?

Ovo je briljantna sinteza impozantnog činjeničkog materijala.
Autor piše fantastično, ali baš zbog toga čitalac treba da pazi da ga njegov stil ne zavede.
Jer bi mu, u suprotnom, promaklo jedno vrlo važno pitanje na koje g. Kalabić ne daje precizniji odgovor : kakav je odnos Aleksandar imao prema Srbima?
I da li zbog tog odnosa zaslužuje slavu kod Srba, ili mu se, baš u tom odnosu, može mnogo toga zamjeriti?
Ne vjerujem da autor nije bio kompetentan da se i prema tom pitanju stručno odredi.
Prije će biti da je g. Kalabić intimno ubijeđeni karađorđevac, ali dovoljno mudar da se ne deklariše otvoreno, i da je zbog toga elegantno izbjegao i odgovor na ovo važno pitanje?
Ako griješim, neka grijeh ide na moju dušu.
U svemu drugom mu odajem priznanje, kao i uređivačkoj politici NSPM.

Štovana gospodična, uprkos vašem odličnom razumevanju srpskog jezika koje ste do sada pokazali (što je inače još jedan dokaz da su štokavski katolici etnolingvistički Srbi) očito je da namerno nećete da razumete da prava Hrvatska nije Zagreb (to je Kranjska) već samo oni prostori na kojima se govori izvornim hrvatskim jezikom a to je čakavski koji vi očito nerazumete jer niste autentična Hrvatica već pohrvaćena rimokatolička Srpkinja. Hrvatska nije nikada bila do Drine već do pola Bosne i to nakon osvajanja tuđih teritorija isto kao što je i Srbija bila do ispred Atine i Peloponeza za vreme cara Dušana. Kolika je Hrvatska bila za vreme Mađara video sam na nemačkom Vesterman atlasu svijetske povesti (najkvalitetniji na svetu) - nema je nigde! A stvarno postojanje tamo nekakve Trojednice nakon 1102. g. su samo hrvatske fantazije u funkciji lečenja kompleksa niže vrednosti. Bili ste pod Mađarima samo geografski pojam sa geografskom autonomijom i to samo formalnog karaktera. Samo u Tuđmanologiji postoji Trojednica. Inače, od 1493. g. pa sve do 1699. g. Hrvatska je imala "3 tisuće odžaka" i ništa više.

Da se podsetimo:
Kralj Aleksandar je hteo, posle atentata u Skupštini, da izvrši "amputaciju Hrvatske i Slovenije", s obrazloženjem da je očigledno da ne možemo da živimo u istoj državi. U tome su mu se najžešće suprotstavile političke vođe Srba "prečana", pre svega Svetozar Pribićević, neprikosnoveni lider Srba iz `Hrvatske`. Ovaj se najžešće zalagao za "Banovinu Hrvatsku" i to da bude što veća.
Takvi su nam tadašnji političari bili. Kralju je slabo ko hteo stvarno da pomogne.
Ova tvorevina je, ipak, formirana tek pred rat, kada je Jugoslavija bila okružena neprijateljima, u očajnom položaju.
Nisu Hrvati baš toliko lukavi bili.
A što se `hrvatstva` tiče, može svako da se oseća kako god goće, ali ako se preziva npr. Ivković, zna se šta je poreklom, i tu nikakva skribomanija ne pomaže.
`Ako laže koza, ne laže rog`.

Ko su i šta su hrvatski pravaši sada se dobro vidi! Dukljanski vladari su bili SRBI i Duklja, tj, Zeta je bila srpska zemlja! Odeljak o Crvenoj Hrvatskoj iz Letopisa Popa Dukljanina je kasniji umetak koji je dodat u Vatikanu i o tome jasno i glasno piše hrvatska povijesničarka Nada Klaić. Jednostavno radi se o falsifikatu. Dakle, pravaško hrvatsko pravo na teritorije se svodi na prisvajanje svega i svačega pod uslovom da je negde i od bilo koga ta zemlja ikada spomenuta kao hrvatska bez obzira da li se radi o falsifikatu ili ne. Inače, Kotromanići iz Bosne imaju nemanjićke krvi po ženskoj liniji. Srbi imaju pravo na Vojvodinu jer su tu većina i jer su je dobili na ime ratne odštete od Mađarske koja je objavila rat Srbiji i izgubila ga. Bosna ne može da bude hrvatska jer tamo autentičnih Hrvata nema.

@ Pravašica i njoj slični
Ko laže - taj krade. Krade jezik, krade zemlju, krade istoriju, krade čak i pesme. Za neverne Tome - "Čije su hrvatske domoljubne pesme?":

http://www.vidovdan.org/arhiva/print1798.html

I posle svega izgleda da su se osilili pa s obzirom na to da u lijepoj njihovoj nemaju NHPM sad hoće i da ukradu NSPM?

@ DŠ
Nije tada znao čika Jova da taj lik iz njegove pesme čuva sveti oganj inkvizicije, da ga čuva kako bi s njime dočekao "brata" u Jasenovcu il Gradiški Staroj, kako mu i priliči.

Alo bre, Tvrtko i ostali, sve neki veliki Hrvati, a u krštenicama im stoji otac Jovo, Srđan, Đorđe i ostala "tipično" hrvatska imena. A kako i ne bi bila, kad je svaki drugi-treći u Hrvata, ako ne Ante ili Duje, onda sigurno Jovan ili Srđan, zar ne? Molim vas, nemojte da prosipate svoje (ne)poznavanje istorije po Internet forumima, blogovima, komentarima itd.

Gospodin Sotirović primjer je čovjeka koji zaboravlja da su uvrjede dokazi onih koji nisu u pravu.

Nisam ja kriv što se Srbi nisu znali izboriti za nadoknadu patnji. Imali ste druga Rankovića i društvo, tako da bi se na njih trebala odnositi tvrdnja o moralnoj sramoti. Genocid je verificiran jer su srpske žrtve čak i preuveličavane.

Thompsonove koncerte posjećuje najviše 10 posto Hrvata koji su, živa istina, najgrlatiji kada treba vrijeđati Srbe. Otprilike je toliko i ekstremnih desničara bez ikakva utjecaja. Europski prosjek! Marširaju i u Njemačkoj pa ne znam proglašava li itko Nijemce nasljednicima nacional-socijalista.

Srbi su cijenili antifašističku borbu i zato su se, svrstajući se uza Tita, našli na pobjedničkoj strani. A o četničkomu robovanju mitovima i homogenoj Srbiji ne treba ni govoriti. Gubitnička je to ideologija koja je okrvavila ruke u ratu u kojemu se surađivalo s Talijanima (više) i Nijemcima (manje). Kuda ćeš veće sramote, Talijani stvarali Veliku Albaniju, a dražinovci se s njima borili protiv komunista. Napredna neka politika…

Sotirović podmeće jer ustaški koljači nemaju veze s europskom kulturom, kao što nemaju veze s pravdoljubivim hrvatskim narodom. Kao što tamanjenje Židova u Nedićevoj Srbiji nema poveznicu sa srpskom slobodarskom tradicijom. Hitler, Mussolini i Truman sijali su također smrt i patnju, ali Nijemcima, Talijanima i Amerikancima Sotirović zaboravlja prišiti tvrdnje od kojih se diže kosa na glavi.

Kurdi su najbolje opisali takve poput gospodina Sotirovića. Kada ne bi bilo spletkara vukovi i ovce zajedno bi paslil!

Sjajno Radovane!!!
Svako ima pravo na svoje misljenje i svoj komentar! Ti si bar dostojan svojih stavova i misljenja... pa kome se kako svidi! U ruci drzim knjigu,rukopis koji posedujes,... i mozda je vreme
da ta knjiga napokon ugleda svetlost dana!
Svaka prica ima dva kraja! Naklonjena MONARHIJI,odrastajuci uz deke,Kraljevog pitomca i drugog Kraljevog gardistu,sem toga s obzirom da Karadjordjeva majka vodi poreklo iz familije Bozic,verovatno gledam drugacijim ocima u odnosu na lose komentare,neobavestenih ljudi ili kako bi moj deka rekao,zavedenih! Danas kada je Sretenje drzavni praznik osecam duznost i obavezu da sprovedem u delo ovaj rukopis i ono o cemu smo razgovarali!
Iz zahvalnosti prema mojim dekama Budimiru i Milosu i naravno za svog sina Budimira!
Mislim da za taj rukopis,si jedini covek koji bi mogao da ga odradi i objavi!
Pozdrav Radovane i pisi .......
P.S.Neponovljiv si!

Kapa dole za ovaj članak, a što se tiče rubrike u kojoj je obajvljen predlažem, zbog komentara, da se ubuduće zove :"Istina bez pomirenja na ex-YU prostorima.

Ni ja se ne slažem sa Deretićem i njegovim knjigama ali ako je ta karta falsifikovana od strane velikosrpske politike ili njima uvijek naklonjenih engleza, je se duboko ispričavam.
Ne znam ko ju je napravio niti gdje se tačno sada nalazi ali ako predstavlja službeni dokument izdan od strane neke zemlje, pa makar to bila i neka Britanija, mislim da onda vrijedi.
Moje mišljenje.

Ban Bosne Tvrtko I Kotromanic je verovatno jedini "Hrvat" u svetskoj povesnici koji se krunisao za Kralja Bosne 1377. g. na grobu Oca srpske nacije Svetoga Save u manastiru Milesevi na teritoriji danasnje Srbije a ondasnje Bosne. Mozda se stoga Tvrtko moze smatrati pretecom kasnije Safarikove teorije da su Hrvati po poreklu Srbi a dobili su etnonim Hrvat po planini Karpatima kroz koje Srbi prolazili u toku tzv. seobe na Balkan. Zasto se inace Tvrtko kao "Hrvat" (i verovatno pravas) nije krunisao na grobu nekog od tolikih hrvatskih kraljeva je mozda i stoga sto nijednog jedinog groba nijednog jedinog od tolikih hrvatskih kraljeva jednostavno nema! U Srba je stvar daleko prostija: postoji vladar i naravno i njegov grob. Kod Hrvata je to nesto malo cudnije: ima vladara (u citankama za osnovne skole) al kad jedan pravas hoce da polozi cvijece na grob bilo kog hrvatskog vladara to ne moze da uradi jer grobnog mesta nema! Valjda su ih nakon smrti spaljivali pa pepeo rasturali po Jadranu.

Pera Detlić sliči situ koje se rugalo igli pitajući ju kakvu to rupu ima na leđima!

Meni «Čavoglave» uopće ne podsjećaju na «Sivoga sokola», ali što i da podsjećaju. Pa pjesma «Sa ovčara i kablara» (http://www.youtube.com/watch?v=8CQ1lMJGQWE) i «Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana» (http://www.youtube.com/watch?v=kSB4NrxW748&feature=related) kao da su izašle iz iste radionice. Dijelimo sličan glazbeni ukus, stoljećima živimo jedni pored drugih. Valjda bi najbolje bilo da podsjećaju na indijske ili irske tradicionalne pjesme!?

Pera Detlić kao da je izašao iz Sotirovićeve radionice u kojoj se proizvode prljava podmetanja. Čika Jova nije hrvatskomu narodu tražio dlaku u jajetu jer normalan Hrvat, a takvi čine 90 posto našega naroda, nikada ne bi okrvavio ruke. Nametati kolektivnu krvnju zbog ustaških krvnika bilo bi kao da kažemo, gledajući snimke iz Beograda, da je cijela Srbija cvijećem i pljeskom ispraćala tenkove koji su Vukovar sravnili sa zemljom.

Ako Pera Hrvatima traži srpske pretke, onda bi se trebao zapitati i treba li neki Indijac protestirati što su Hrvati i Srbi zaboravili odakle su došli u ove balkanske gudure, tj. vododerine…

Vredelo je truda.
Zanimljiv članak.
Izvanredna spoljnopolitička analiza uzroka i povoda za ubistvo našeg kralja u pravoj pravcatoj (od autora podrobno potkrepljenoj) ZAVERI.
Nego se sve pitam pa zar nije kralj Aleksandar sa svojom multinacionalnom, multietničkom, multikulturnom, multikonfesionalnom, multijezičkom i svakom drugom multi državnom zajednicom bio prava preteča današnjim EUNIJATIMA?
Pa, ipak, i to se raspalo.
A kad će ovo?

Pera Detlić obogatio bi se kao pripovjedač bajki za laku noć. Samo je promašio portal jer se ovdje ne okupljaju djeca!

Ali i Pravašica je napisala hrpu gluposti. Dovoljno je samo spomenuti kako su se ustaše odnosili prema Romima, tako da otpada sva teorija o domoljubnomu pokretu. U biti ustaškoga pokreta bila je nesnošljivost prema ostalim narodima. Kao i četničkoga, ali dražinovci ipak nisu tako okrvavili ruke.

Već 30. travnja 1941. godine donijeta je Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti i Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskoga naroda. U lipnju 1941. osnovano je tzv. rasno političko povjerenstvo kloje je donosilo prijedloge u svim "dvojbenim slučajevima rasne opasnosti". No ono se primjenjivalo samo kada se radilo o osobama srpske ili židovske nacionalnosti.

Do masovnog odvođenja Roma u Jasenovac dolazi nakon okružnice Ministarstva unutrašnjih poslova, prema kojoj je Ustaška nadzorna služba 19. svibnja 1942. izdala nalog svim župnim redarstvenim oblastima da "moraju biti pokupljeni svi Cigani na području svojih kotareva i zatim predani hrvatskim oblastima".

Ta je zapovijed (nalog) sadržana i u naredbi Vrhovnog oružničkoga zapovjedništva od istoga datima, upućenoga svim domobranskim oružničkim pukovnijama kako bi "pomogli " ili "pružili pomoć" pri prikupljanju Roma i njihovu upućivanja u Jasenovac. To je bio početak "završenoga rješenja romskoga pitanja" u tzv. NDH.

U Jasenovcu je stradalo 8570 Roma, od toga je 5611 osoba popisano. Među njima 1690 muškaraca, 1991 žena i 1930 djece.

Tako je u tzv. NDH umjesto domoljublja sve pršalo od krvi nedužnih!

Perfektna analiza!

Hvala uredništvu NSPM.
Hvala,g.Kalabiću koji svojim perom čitaocima upotpunjuje saznanja o nepobitnim činjenicama stradanja Srpskoga naroda i Kraljevske porodice.
Tekst obiluje poučnim istorijskim saznanjima...
Zato,da se nikada ne zaboravi....zarad Srpstva i Srpskoga roda!!!

S verom u Boga!